ČESTO JE:
*usamljena
*tužna
*zanemarena
*neshvaćena
...ali i ...
*poletna
*lepršava
*razigrana
NIJE:
*lakovjerna
*opuštena u novom društvu
VOLI:
*djecu
*životinje
*vozit motor
HOBIJI:
*duge šetnje ljeti
*vožnja motorom
*pisanje za dušu
*slušanje glazbe
ŽELI:
*imati slike ljudi koje voli jer joj se često izbrišu njihova lica..
...
REKLI SU MI DA SAM...
*ranjiva
*iskrena
*odgovorna
*tvrdoglava
*ratoborna
*zgodna
*atraktivna
*pametna
*druželjubiva (???)
*spretna
*dobra
*draga
*lijepa
*CRNA
___________________________________
~ ne pljuj po njoj i onom što piše.
~ ak ti se nešt ne sviđa, u desnom gornjem kutu je crveni X.
~ za sve informacije pitaj u komentarima.
~ i ako si anonimac bilo bi lijepo da se predstaviš kak treba!
mail - pogrebsrca@gmail.com
msn - na upit
___________________________________
moram napisati nešto ovdje.ovo je za nekog ko želi otkrit adresu mog bloga!
pa evo, ako otkriješ, bravo, čestitam!
___________________________________
pokušavam si sredit misli raspoloženje, dan...ali ljudi me neprestano guše, tjeraju da plačem... ljudi...koji su mi nekad nešto i značili...
a šta imam danas! danas su oni za mene samo tužna sjećanja. samo ljudi koje sam poznavala i izgubila...koji su me poznavali i koji su me izgubili... JA SAM SE IZGUBILA.
ne mogu si više pomoći....još malo će puna godina, i da, znam, ali zna gdje sam se izgubila...
izgubila sam se u jednim velikim, tamno smeđim očima koje su me tako lijepo gledale dok sam pričala. otele su me njegove ruke koje su me lagano, a tako čvrsto i snažno primale za struk...oteo me tak zagrljaj...taj poljubac na rastanku...rastanak...i nebo je plakalo...
ali on nije ono što sam mislila...on nije dobar dečko...on je samo slamač srca...a moje je bez pitanja odnio...
U kritičnom trenutku svih ljudskih odnosa, postoji samo jedno pitanje:
Što bi sad učinila Ljubav?
Život je PRILIKA- iskusi je.
Život je LJEPOTA- divi joj se.
Život je SAN- učini ga stvarnim.
Život je IZAZOV- suoči se s njim.
Život je ZADATAK- izvršavaj ga.
Život je IGRA- igraj se.
Život je DRAGOCJEN- njeguj ga.
Život je BOGATSTVO- čuvaj ga.
Život je LJUBAV- uživaj je.
Život je TAJNA- pronikni je
Život je OBEĆANJE- ispuni ga.
Život je TRAGEDIJA- uhvati se s njom u koštac.
Život je AVANTURA- usudi se.
Život je SREĆA- zasluži je.
Život je ŽIVOT- brani ga.
Punk je glazba
izgubljene duše...
Metal je glazba
ranjenih života...
Rock je glazba
usamljenih srca...
Darkeri su ljudi
koji shvaćaju
život kakav je i
nose crno kao
dokaz svoje boli
Ne žali za onim što je prošlo
Ne čezni za onim što ne može biti
Ne boj se onog što treba doći
Ako je tužno - jednom će proći.
Rađamo se kao originali, umiremo kao loše kopije...
Nađi Svoje mjesto pod suncem!
By:RAK KOŽE
Ne boj se savršenosti, nikad je nećeš doseći.
Konstantin Simonov: Čekaj me
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me, i kada žute kiše,
noći ispune tugom.
Čekaj me, i kada vručine zapeku,
i kad mećava briše.
Čekaj me, i kada drugo nitko
ne bude čekao više.
Čekaj me, i kada pisma prestanu
stizati iz daleka,
Čekaj me, i kada čekanje dojadi
svakome ko čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kaže
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek' povjeruju i sin i mati,
da više ne postojim,
Neka se tako umore čekajući
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
Čekaj. I nemoj sjesti k njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek' rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vartu kletu-
naprosto ti si čekati znala
ko nitko na svijetu.
Pred jednom starom nadgrobnom pločom
Kroz nekoliko stoljeća sve kiše
I mrazovi, i snijezi svake zime
Pomagali su vremenu da zbriše
Pismena, što su nekad bila ime
Na ovoj ploči. Nije više vidljiv
Ni gordi grb. Gle, postao je stidljiv
I sakrio se. Ime, roda, znamen –
Oboje nesta. Sporo vrijeme hodi,
Al ono što je klesano u kamen
Za njeg je kao pisano na vodi.
da, razočarala sam te, i oprosti zbog toga.
znam, nisam dovoljno dobra, nit ću za tebe to ikad bit.
za tebe ništa dobro nije i najradije bi da sam samo rob koji sluša tvoj naredbe.
uz tvoje lice sve mora biti samo pusta patnja, ali ja sam samo djevojka...
vjerojatno bi i to promijenila da možeš.
učinila bi od mene muškarca koji može nositi tvoje terete.
ja sam za to preslaba pa ti nisam dobra.
od svega toga, od svih očekivanja, mala kćerka učini i nešto dobro.
u školi postiže dobre rezultate i mama odmah postaješ ponosna? - vidi, vidi kako pametno dijete imamo!, govoriš.
svu svoju ljubav davno je u rijeku izlila.
ona ne zna LJUBITI.
njezin hobi je gledanje televizije i naređivanje.
po njezinoj špagi sve mora biti. ČAK I JA SAMA.
kakve osjećaje može imati dijete jedne takve majke?
majke koja nije majka.
majka koja svoje dijete tjera na samoubojstvo.
oprosti mama što nisam dobra za tebe.
ali ne brini.
neću zauvijek biti pokraj tebe.
nastojat ću otići daleko, da ne moraš gledati kakvu si propalicu rodila.
(nekad nešt pišem, pa ću ubacit dijelove iz tog)
...i kak onda može bit ponosna kad vidi kak sam uspješna u školi..sva ponosna kaže tati da "imamo tako pametno djete“...govori to onim ponosnim tonom koji govori- to smo mi stvorili...niste! ne niste! ja sam si to sama napravila tako jer sam htjela tako...mogla sam prolazit i sa 3 u srednjoj...i šta bi mi falilo? baš ništ. ali ja sam htjela ovak! i kak onda može s ponosom reć da ima tako pametno djete??...
...ona često voli pametovat i uvijek misli da sve zna najbolje...ali ja ne podnosim kad mi neko tak pametuje pa joj kažem da prestane, ali onda ona sva kipi...nedam da neko manipulira mnome i da mi pametuje...i tak ja uvijek ispadnem baba roga jer kažem sve šta mislim i nedam da neko radi budalu od mene...radim kolko mi se radi, kad mi se ne radi, ne radim i to je to...a moja mama bi očito htjela da ja budem potrčko, da se svima uvlačim u dupeta i da održavam cjelu kuću sama tak da ona može bit gljiva pred tv-om cjeli dan...ali ja nisam takva...očito je rodila krivo dijete...voljela bi da oni nekad cjene ono šta imaju, a ne da u meni traže ono šta ja nemam i šta ne želim imat (sposobnost ulizivanja, preveliku želju za rad...)...onakva sam kakva jesam, ako oće nek to prihvate, ak neće, šta ću im ja...šta me nisu prodali ciganima...hehe :D ...
...svime mora upravljat i sve nadgledat...mora postavljati sto pitanja i davat sva moguća upozorenja (pazi! drži! stani!...)...nadam se da to neću nasljedit od nje! *lol* sjećam se kad je uvijek dizala "paniku" u jednom običnom ********* (gradu) kad smo prelazili preko glupe zebre...naravno, sestra i ja smo već bile dovoljno velike (14 i 12 god) pa nismo hodale držeći roditelje za ruke, već smo hodale ispred njih...i idemo preć preko zebre...bacimo pogled na ljevo...pa na desno...nema auta...krećemo preko te čujemo mamu koja paničari- gledajte preko zebre! pazite! požurite! ...
žao mi je, mama. ja sam samo obično ljudsko biće...
žao mi je što sam samo tvoje razočarenje...
trn u oku...
TREBAM te. + SREĆA (28.08.) + OBJAŠNJENJE POSTA O SREĆI (29.08)
prate me neki osjećaji...kad se isprepliću ljubav i mržnja, kad se prelama duša. kad mi se srce razdire i kad osmjeh prestaje.i nestaje.
kad se tuge množe i guše me ko nikad...
imam jednostavno pitanje...
kako možeš. živjet koda ljubav ne postoji. koda ptice ne pjevaju. koda ljubav prestaje...
imam jednostavnu zamolbu...
pronađi svoje srce... TREBAM GA.
pronađi svoju dušu... TREBAM TE.
trebam te... DA ME PRATIŠ KADA PADAM. DA ME NAĐEŠ KADA ODEM. DA ME VOLIŠ JER TO TREBAM.
SREĆA
već godinu dana raznim ljudima na raznim mjestima pokušavam dokazat kako sreća ne postoji. počet ću sa primjeriom.
jedan dečko kupio novi mp4 i slučajno ga stavio na krov od auta. i tako se kreno vozit, te je mp4 pao na cestu. iza njega se vozio čovjek u autu koji je to primjetio, te se zaustavio, uzeo mp4 i krenuo za njim. uljudno je vratio mp4 vlasniku. (priča je istinita)
taj dečko mi kaže- eto to je bila sreća.
ja kažem da nije. to je bio samo dobar čovjek.
a on mi kaže, da, imaš pravo, ali imao sam sreće što sam naletio na dobrog čovjeka.
a ja njemu kažem- ne, ne. to je bila sudbina da on naiđe..
želim vaše mišljenje o sreći. dajte mi primjer, sigurna sam da mogu dokazati kako ta riječ nema značenje i da je uvijek u pitanju nešto drugo, a ne sreća..
ljepo vas pozdravljam!
OBJAŠNJENJE POSTA O SREĆI
dakle. pročitala sam vaše komentare i jednostavno skužila da vi mene niste skužili.
ja vjerujem da čovjek može bit SRETAN. i ja znam bit sretna. i jesam sretna.
ali.
ono što sam ja htjela reć je da ne vjerujem u ovo-
pr.neko prođe test, a nije ništ učio, i netko mu kaže- imo si SREĆE. nisi imo sreće, samo si se snašo nekak..
ili obrnuto. neko ne prođe test, a učio je. kažu mu- nisi imo sreće. ne. nego je samo zablokiro ili neke stvari nije dobro upamtio ili skužio.
drugi pr. - kad se netko kladi na utakmicu. i ne dobije, pa si kaže- ah, nisam imo sreće.
mislim da se tu ne radi o nikakvoj sreći, nego je situacija u utakmici ispala neočekivano
kužite, na tu sam sreću mislila...
često se i meni dogodi da kažem nekom- sretno! onda skužim da je to što sam poželjela nekoj osobi bezveze. sam samo htjela reć da želim da sve najbolje prođe, šta ne?
teško je sljepcu pisati, gluhom osluškivati i napastovnom voljeti...
u ovom postu sam željela nešto podijeliti s vama. sa svima vama koji ćete me čitati.
htjela sam napisati jednu priču koja je moja najljepša.
napisana je u odajama moje sobe, sada već davnog 3.12.2007 oko 19. sati.
ova priča mi otima srce i odvodi ga daleko od stvarnosti…suosjećajte...!
sjedeći sama u sobi u mislima mojim bio si ti…na kraju tog dana razmišljala sam kako ti pokloniti ovaj dan…kako ti reći da je taj dan bio tako dug i siv, ali opet tako kratak i divan…i to samo zato jer sam mislila na tebe, a nisam te imala, a tako sam željela da si tu...željela sam biti dio tvog života, željela sam da znaš da mi je stalo do tebe, da se brinem za svaki tvoj korak, za svaki tvoj dan...i srce me je tako boljelo jer nisam znala kako ću ti to reći...
kako ću postati dio tvog života kada me ti ni želiš? tvoje oči me ne žele gledati, usne me ne žele ljubiti, a ruke me ne žele štititi...kako ću te uspjeti osvojiti kada se tvoje misli ne žele zadržavati pored osobe kao što sam ja...
tvoj glas me još uvijek pratio, još i tada sam osjećala tvoj zagrljaj...a ti? jesam li ti uopće išta značila? jesam li ostavila traga u tvom srcu i tvojim mislima?
postoji li nada da ćemo se opet sresti i hoćeš li mi tada prići i reći da sam ti falila? ne...jer ti zapravo nisam falila...ti si imao druge cure...a za mene je bilo svejedno...
sve i da je tako bilo, meni je i dalje bilo stalo...i kad su mi govorili sve loše o tebi, kao da sam oglušila, jer za mene ti to nisi bio...shvaćaš? nisi...
vjerujem u tebe i htjela bi da shvatiš da je sva ova ljubav samo za tebe jer nitko drugi nije kao ti...a ja te nemam...
“ti si dijete majke prirode. netko na koga sam se mogao osloniti. ti si i potpora i učinjena šteta” placebo, song to say goodbye
ovaj dan mi je tako tužan. baš kao i svi ostali dani ovih praznika. većinu vremena me nije bilo doma i sad kad sam se vratila, sve je koma. koda me više niko ne pozna jer me pol praznika nije bilo. koda više nikom nije stalo.
i nije.
prijateljice koje su mi još prije godinu dana bile super odjednom imaju važnijeg posla od kave samnom. nemaju čak ni pola sata vremena. iskreno, fali mi to. ali ne želim si priznati.to je jako jadno od njih. dala sam im sve od sebe a one mi tako vraćaju…
